Uganda -Biser Afrike, zemlja šarma i prirodnih ljepota

Napokon potpuni pogled! Pred očima posjetitelja otvorio se nevjerojatan   prizor i trenutno im zaledio krv u žilama. Bio je to bliski susret, na svega pedesetak metara udaljenosti.  Gorila, crna mrcina,  srebrnih leđa, visoka otprilike dva metra, teška više od 200 kg   lijeno je  šetala od stabla do stable. Alfa mužjak dugim je udovima spretno grabio granje i hranio  se zelenim lišćem. Na trenutke se lijeno pomicao, da bi u sljedećem trenutku sjeo,  dajući sebi vremena da se u miru i s užitkom nahrani.  ‘’To je ‘’Silverback’’,  alfa mužjak što se vidi po srebrnim dlakama na njegovim leđima – kaže Tarasis.

Mala grupa posjetitelja ostala je osupnuta viđenim.  Osjećaji su im se uskovitlali.  Čemu se prepustiti? Strahu ili divljenju? U trenutku dok je lijeno žvakao lišće podigao je glavu. Osjetio je da nije sam’’ – objašnjava  ponašanje gorile Tarasis Bitesi (35) lokalni safari vodič, vlasnik i menadžer turističke agencije Alps Trendy Safaris u Kampali, glavnom gradu Ugande. Tarasis ovu prašumu i ponašanje njezinih stanovnika poznaje kao svoj džep.

‘Vodim vas Ugandom koju je Churchill svojevremeno prozvao Biser Afrike. Ekvatorska je to zemlja, smještena  na istoku Afrike. Zbog pogodne klime,  izmjene sunca i kiše zelenilo buja na svakom pedlju, čineći je jednom od najzelenijih zemalja svijeta, a time i najuzbudljivijih zemalja životinjskog svijeta.’’

 Na njenom tlu prostiru  se bujne prašume, sa zapada  planinski masiv Ruwenzori (5109m), a s istoka vulkan Elgon 4321 m. U središnjem dijelu je močvarna ravnica u kojoj obitavaju krokodili I vodenkonji. Močvarno područje  stanište je brojnim pticama selicama koje tijekom zime lete u tople afričke krajeve.  Uganda je zemlja u kojoj  razigrano, ali i nemilosrdno  žive  brojne životinje vrste. U savani, području  niskih travnjaka s rijetkim šumarcima vladaju zakoni  lavova, hijena, žirafa, zebri, antilopa, bivola  i mnogobrojnih ptica.   A jedan od najzanimljivijih dijelova Ugande  je Bwindi Impenetrable Forest National Park čiju je ljepotu u pratnji lokalnog vodiča Tarasisa  tek trebalo  istražiti.

Nacionalni park – Bwindi Impenetrable Forest National Park

Grupu radoznalih,  netaknutom prirodom i životinjskim svijetom opsjednutih posjetitelja Tarasis je trebao dovesti do Bwindi Impenetrable Forest National Park. Da bi došli do staništa u kojem obitavaju gorile, rijetka planetarna životinjska vrsta,  trebalo je zaći duboko u šumu.  ’Gorile su po svom ponašanju  najsličnija ljudima’’ – kaže Tarasis. ‘’ Ova ugandska prašuma  svijet je za sebe, daleko od civilizacije i ljudi. U njoj vladaju  zakoni divljih životinja i prirode koja je prema čovjeku nemilosrdna ako odbaci  njezine zakonitosti. Treba je poznavati i s dubokim poštovanjem se ophoditi prema svijetu koji tu vlada. Jedino tako čovjek može sa sobom odnijeti nezaboravne doživljaje.’’

Put do gorilinih staništa nije bilo jednostavno prijeći. Mala grupa posjetitelja džipom se prebacila do mjesta na kojem počinje prašuma. Potom i propješačiti  vrlo zahtjevnu dionicu puta kroz samu prašumu. Put je ponegdje bio neravan i potpuno blatnjav, klizav, pogotovo na mjestima prekrivenim lišćem.  Gusto šipražje uvelike je usporavalo  hodanje jer  ovo je jedno od  onih rajskih  mjesta na kugli zemaljskoj  kugli gdje se sunce i kiša izmjenjuju potičući rast visokih, neravnih stabala i intenzivno zelenog šipražja. U tom zelenilu svoje dane provodi veliki broj živućih gorila, a u Ugandi ih živi  čak 52 posto od ukupne planetarne populacije. 

Bliski susret s gorilama

Dok se tata gorilla sladio lišćem  mališan je  vragolasto poskakivao oko njega, vrckavo  istražujući područje prekriveno lišćem. Povremeno je zastajkivao, radoznalo  krivio glavu i promatrao oca koji je različitim gestima i pomicanjem glave zabavljao  pridošle posjetitelje. Majka je iz prikrajka budno pratila što se događa, pogotovo pazeći da mališan ne upadne u nevolju. Drugog mališana nosila je čvrsto priljubljenog u naručju.

Međutim radoznalost joj nije dala mira. Smjestila je mališane na sigurno i sama krenula u avanturu. Za oko joj je zapela  sredovječna žena koja je savladana umorom I uzbuđenjem sjela  pokraj puta.  Kada je žena vidjela da joj se gorila približava premrla je od straha, srce joj je zašlo u pete. Željela je pobjeći! Ali sjetila se prethodnih Tarasisovih uputa da se gorile ne smiju uznemiravati naglim, nepredvidljivim pokretima, pogotovo ne vole jake tonove i viku. Skutrila se na mjestu, glumila mirnoću i čekala da ode.  Ali mama gorila očito nije imala plan otići! Oprezno je ispružila ruku i dotaknula je ženu po ramenu, prvi,  pa i drugi put. Bila je to miroljubiv, čak I majčinski pokret.  Tim dodirom mama gorila željela je iskazati dobrodošlicu.  Žena,  iako jako prestrašena, podigla je glavu i nagradila gorilu širokim osmjehom i toplim pogledom.  Mama gorila okrenula se i mirno otišla kao što je i došla, ostavivši za sobom gomilu emocija.

Kako gorile žive u svom prirodnom staništu?

Odgegala se dublje u šumu i sjela na tlo. Sigurno  i sama uznemirena nenadanim, bliskim susretom.  Mladunčad je iskočila iz okolnog žbunja. Ono najmanje čupavo stvorenje, spretno je poskočilo i ubacilo joj se u naručaj, a ono malo veće i vragolastije  odlučilo se  još malo poigrati po okolnim granama. Zanemarujući mamino glasanje i  upozoravajuće poglede  nastavilo je nestašno skakutati. Ali, kao i svaka brižna mama  primorala ga je da joj se popne na leđa. Predvođeni tatom gorilom okrenuli su se i otišli dublje u šumu. Kao da su se nakon druženja s posjetiteljima  zaželjeli svog obiteljskog mira.

Vladala je napetost, u pojedinim trenucima i strah, ali tu emotivnu povezanost s gorilama posjetitelji neće lako zaboraviti.  Čovjek se osvjedočio da poštujući prirodu i njezine zakonitosti  može od nje dobiti ono najbolje. Nezaboravno iskustvo, neusporedivo  s bilo kojim  drugim urbanim  doživljajem.   Pod dojmom, u tišini svojih misli posjetitelji su napuštali prašumu slušajući putem još samo melodičan poj živahno  obojenih ptica.  

Razigrano mladunče/ Foto Unsplash

Posjet Batwa plemenu

Nakon boravka  u  Bwindi Impenetrable Forest National Park-u spustili su se u obližnje selo. Batwa pleme  sjedilo je  pored skromnih kolibica napravljenih  od pruća i blata.  Čim su ih vidjeli da dolaze  okupili su se, zapjevali I zaplesali tradicionalni afrički ples, već duboko  ukorijenjen u kulturu i gene afričkog naroda. Taj prizor pokrenuo je lavinu emocija u njima, pogotovo zahvalnost prema nadnaravnom  koje im je omogućio dolazak u ovu živopisnu zemlji. 

Osim pjesme i plesa goste su  ponudili  i krumpirom, matooke, koji je njihova najvažnija prehrambena namirnica.  ‘’Kada budete u prilici obavezno isprobajte Rolex. Ne, nema to veze s poznatom markom sata! To je jelo koje se priprema od jaja i jede se  kao snack na ulicama urbanih sredina.’’ – uputila ih je žena s prelijepim glasom. A na priču o hrani nadovezao se i njezin suprug. ‘’Kada se nađete u zapadnoj Ugandi obavezno  isprobajte  tradicionalna jela poput ni mbarara , Karo  i Akaro, male zalogaje napravljene od prosenog kruha i domaće napravljenog sira Eshabwe.’’

Ovo je bio uzbudljiv dan, ali Tarasis nije želio tu stati. Pripremio je plan već i za sutrašnji dan.  

Nakon uzbudljivog dana provedenog među gorilama i Batwa plemena pokazat će  im i Kibale National Park. Nacionalni park čiji su brežuljci i doline prekriveni gustim, vrlo rijetkim vrstama drveća po  kojima se danonoćno veru razigrane čimpanze. ‘’Čimpanze su neumorne. Vješaju se po stablima, skaču po granama, međusobno se dovikuju i  zabavljaju. Svojim ponašanjem i smjelim akrobacijama oduševljavaju  posjetioce. ’’ – objašnjava Tarasis.

‘’Mnogo je još predivnih lokacija za posjetiti’’ – pojašnjava Tarasis. ‘’Murchison Falls National Park, nacionalni je park gdje moćno padaju slapovima rijeke Nil. To je stanište krokodila, nilskih konja  i mnogih drugih divljih životinja. Tu je i Queen Elizabeth National Park, stanište 500 različitih vrsta ptica, raj za one koji obožavaju promatrati ptice. Na promjenjivom terenu  nesputano žive i mnogi sisavci, lavovi, nilski konji, slonovi, leopardi. Borba za opstanak stalno ih poziva na budnost i oprez, a ulazak u međusobnu  igru može značiti samo  život ili smrt.  Prizori planinskog lanca   Rwenzori Mountains National Park  podsjeća  na oslikano slikarsko platno. Puno je tu zelenila i pejzažne  ljepote. Na višoj planinskoj nadmorskoj visini   slijevaju se uz moćan huk vode visoki  slapovi, na vrhovima se lede ledenjaci  dok boravak uz okolna jezera pruža nevjerojatne trenutke mira i nadnaravnog doživljaja.’’

Tarasis Bitesi proveo je mnogo vremena šetajući i istražujući najskrivenije dijelove svoje zemlje.  Njegova urođena radoznalost i  avanturistički duh   motivirali su ga  da prirodne posebnosti  svoje zemlje predstavi cijelom svijetu. Posebno onima   koji žele otkriti još neotkriveno. Onima koji bez straha žele uživati u džungli, savani ili močvari i ne boje se bliskog susreta s divljim životinjama.  

Putovanjem Ugandom  doživjet ćete još  nedoživljeno!  – kazao je Tarasis na kraju razgovora.

Nakon što sam istražila i napisala ovu  predivnu priču o Ugandi i njezinim prirodnim ljepotama ja mu vjerujem?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s