Od Adventa do Silvestrova

Ne samo da smo svjesni Adventa,  već ga poput žednog  u pustinji  želimo i okusiti,  osjetiti svim svojim čulima, ne propustiti ni jedan tren ovog čarobnog vremena u kojem se svaka njegova svjetlosna nit probija do same srži, ne dajući  tmini ovozemaljskog vremena da ovlada.

Posebni su to trenuci,    svjesni da će  ljepota tog  doživljaja trajno ostati zapisana u nama. Ne želimo propustiti ni jedan tren  jer ako  ga izgubimo, izgubili smo sebe, ono najljepše u sebi, onaj najljepši osjet kojeg je teško nadomjestiti, ma koliko ga god  poslije uporno  tražili u sebi.

Advent je vrijeme  kada jednostavno  ne želimo  svome  uzvišenom ja dopustiti da potone u bezdan prosječnosti, a još manje ispod prosječnosti jer vrijeme je uzvišeno, pa i mi u njemu.   Želimo  zaboraviti  sve ono loše i doživjeti  mir, a kada ako ne u vrijeme Došašća.  

Sretni smo jer  ponovo možemo uživati u zelenim i mirisnim borovim iglicama i šarenim  kuglicama  koje se kupaju u blještavilu svjetlosti, one svjetlosti kojoj  stalno vapimo da nas prati. Ali vrijeme i događaji se izmjenjuju iz dobrog u loše i obrnuto,  vrte se u krug. Sada već znamo da trebamo biti strpljivi,  ustrajni , uživati u dobrim osjećajima, ispunjenjima, primanju i davanju ljubavi, u  pruženoj podršci.    

Gledam i naše domove, prekrasno su okićeni, ali u svoj toj ljepoti se preispitujem i onako ljudski pitam hoćemo li svu tu materijalnu  ljepotu koja nas okružuje   moći i duhovno prenijeti jedni na druge? Hoćemo li u toj igri davanja i primanja  zaista moći dati više, a očekivati manje?

Težimo posebnosti,  želeći da  nam se lijepi osjećaji stalno  preklapaju i rastu do neslućenih visina, ali  nije uvijek lako zadovoljiti sve naše   želje, stremljenja i očekivanja.  Stoga je važno naučiti crpiti snagu  iz najboljih doživljaja , a iz kojeg ako ne iz ovog Kristovog vremena, svatko na svoj način,  netko svjetovno,  netko duhovno. Netko će  paliti svijeće, moliti kod kuće i na svetim misama, netko će obilaziti  božićne sajmove, družiti  se s prijateljima, piti, jesti, pjevati …

Ne sudimo jedni drugima, misleći kako smo  zbog svog  odabira iščekivanja vrjedniji,  svi smo mi samo ljudi, satkani od mana i vrlina,  i bez obzira koji način iščekivanja odabrali grješnici smo, ali kada je iskrenog kajanja  onda je i iskupljenja, nitko nije svet osim onog kojeg iščekujemo.

Zato poštujmo svačiji odabir jer kada si čovjek čistog  srca, koji ne osuđuje, ne zamjera, ne kleveće  onda si na srcu i onome kojeg iščekuješ.  Najvažnije je biti čovjek jer kada se uz vjenčiće, svjećice i borove  okitiš i onim najplemenitijim  ljudskim vrlinama, ljubavlju, razumijevanjem, opraštanjem…  onda sebe možeš nazvati  vjernikom,  bratom i prijateljem.   

Neka vam vrijeme Došašća, Božića i Nove godine bude svjetlo koje će vam stalno osvjetljavati pute kojima budete hodali tijekom 2020. godine.  

Sretno!

Tekst i foto: Anita Palada

Austrija_ Advent 2019

Innsbruck, Salzburg, Hallstatt

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s