Mladi, puni poleta, visokog libida našli su se jedno drugome na putu sasvim slučajno, na nekom njima obožavanom, uzavrelom mjestu, u nekoj diskoteci gdje muzika razara i neopisiva mladenačka energija vlada. Pogledi su im se sreli i bio je dovoljan samo jedan zavodnički mig da im se duše prepoznaju i spoje. Dogodila se ljubav koju i nisu baš očekivali, ali tako uzavrela da im je potpuno razorila priseban um. Poljupci su se iz dana u dan nizali, a oni postajali sve bliži, ovisniji jedno o drugome. Bili su na sedmom nebu, bili su sretni!

Sve što su željeli i za čime su iz dana u dan žudjeli bio je zagrljaj, nesputani kontakt, međusobni i potpuni dodir tijela bez prepreka. Bliskog, onog najintimnijeg muško – ženskog odnosa nije im nedostajalo. Poneku grubu riječ, loše ponašanje i pokoji sirovi znak rješavali su dodirima, u spavaćoj sobi , kupaonici, dnevnoj sobi, a nemali broj puta i na javnim mjestima, naizgled skrivenim od pogleda prolaznika jer mladenačka požuda ne poznaje granice, jača je od uma, od logike od dobrog ponašanja. U svakom trenutku trebali su jedno drugo u onom fizičkom, razarajućem kontaktu.

Prvi zanos je prošao, a njihova ljubav je opstajala, čvrsto odbijajući svaki novi ljubavni izazov koji im se nudio po putu. Osim te velike količine ljubavi koju su čutili u sebi spajao ih je i otvoreni razgovor kojim su, iako mladi, iz dana u dan sve bolje vladali, razvijajući teme mnogo dublje od onih svakodnevnih, u svemu pronalazeći novi smisao i poticaj za odrastanje i međusobni opstanak. Duboki razgovori, razmjena mišljenja, analize, usuglašavanja pomogli su im da prerastu sami sebe i počnu ozbiljno razmišljati o kruni svoje ljubavi, zajedničkom životu i širenju svoje mlade obitelji.

Vrijeme je prolazilo, a život je počeo nemilosrdno nizati zahtjeve, ne ostavljajući mnogo mjesta za razvijanje ljubavi, mir i staloženosti. Trebalo je podizati djecu, posvetiti se poslu, majci , ocu, a sve rjeđe sebi i međusobnom razgovoru. U toj životnoj gunguli počeli su se zapostavljati, sve manje razgovarati, a sve više podrazumijevati. I tako je u jednom trenutku počelo nedostajati radosti, započela su međusobna optuživanja i svađe, sve žešće i burnije. Međutim, trenuci strasti nisu posustajali, postali su moćno oružje kojim su nadopunjavali neizgovorene riječi i rješavali svoje nagomilane probleme, namjerno ih tiskajući pod tepih.

Vrijeme su svjesno ili nesvjesno provodili u toj silnoj tjelesnoj energiji koja ih je momentalno ispunjavala, ali nakon te žestoke igre i praznila. Lijepe riječi ljubavi nakon sjedinjenja trebale su ispunjavati srce i dušu, izvirati iz svake pore, spojiti ih u onaj predivan osjećaj međusobne povezanosti, ali nagli odlazak na drugi kraj kreveta bez ijedne riječi, poljupca, nježnosti postalo je njihovo uvriježeno pravilo ponašanja. Ostao je samo pepeo sjećanja na one predivne dane ispunjene bliskošću i opuštenošću. Dugo su već osjećali su da im nešto važno nedostaje, razumijevanje, bliskost, posvećenost, ali nisu mnogo marili jer imali su požudu, strast koja ih je vodila i naizgled rješavala njihove probleme, upravljala njima i bila mnogo jača od razuma, nisu joj imali snage, a ni volje prkositi, nisu se mogli oduprijeti tom vlastitom zovu divljine.
Ali došlo je vrijeme da se dugovi naplate, trebalo je srediti račune jer previše se dugo bacao pijesak u oči, pretvarajući se da njihovom odnosu zahvaljujući strasti ništa ne nedostaje, ali nije bilo tako. Nedostajalo je onog pravog otvorenog razgovora kojeg su potpuno zanemarili, onog razgovora koji ih je toliko povezao da su prevladali sve svoje mladenačke kušnje i zajedno krenuli graditi život. Nepobitna činjenica bila je tu , zapeli su… u svom odnosu, u zajedničkom odrastanju…trebalo se suočiti i odlučiti kako dalje jer teške frustracije i nezadovoljstvo sve su jače kucali na njihova vrata, prijeteći da ih i razdvoji.

Trebalo je naći izlaz, otvoriti se, izreći sve ono što je proteklih godina ostalo zaključano negdje u svijesti, podsvijesti, duši, srcu i ono dobro i loše, i ono što vrijeđa, uznemirava, rastužuje… ali i ono što motivira, daje snagu za dalje, kako se sve ono lijepo provedeno vrijeme ne bi pretvorilo u prah i pepeo, ružno sjećanje i gorčinu. Nije bilo jednostavno ponovo naći onaj stari put, put otvorenosti, ljubavi, istine, razumijevanja, bliskosti… ali presudili su i čvrsto odlučili da će ga ponovo pronaći. Sumnja ih je izjedala, hoće li uspjeti?
Sve je izašlo na vidjelo, svaka neizgovorena riječ, istina, izrečena laž, svaka manipulacija. Bilo je suza, plača i jecaja, ali bili su svjesni da bez oslobađanja od te težine ne mogu dalje. Postavljalo se pitanje izvući pouku i krenuti iz početka ili zauvijek otići u neki novi još neistraženi svijet i nova nadanja.

Otvorili su se, razgovarali dugo, mučno i iscrpljujuće i uspjeli su! Pobijedili su sebe, izrekli sve ono što ih je mučilo, u ime postavljenog cilja, u ime ljubavi, hrabro se žrtvujući, stavljajući na stol svaku izgovorenu laž, nesmotrenu uvredu, propust, misao, djelo… Naučili su ponovo razgovarati, razdvajajuću snagu riječ od snage strasti i požude, ponovo dopuštajući da rastu u svom vlastitom ja, koje su malo po malo ponovo počelo pretvorili u mi, pripremajući se za nove životne pohode, s izazovima ili ne, sve jedno je jer znali su kako dalje, naučili su… riječima.
Znali su da su riječi najmoćnija sila dostupna čovječanstvu i da ovu silu mogu koristiti konstruktivno, riječima ohrabrenja i uzdizanja ili destruktivno riječima zatiranja, očaja i beznađa. Njihove riječi imale su energiju i moć, ne da ih ometu, povrijede, nanesu štetu ili ponize već da im pomognu, uzdignu i iscijele.
Oni su izabrali i uspjeli…!