Foto: Anita Palada

Ratifikacija  Istanbulske konvencije prometnula se u hrvatsku općenarodnu histeriju, što i ne čudi s obzirom na eksponiranost “najeminentnijih” imena s ultradesničarske političke scene, a na prosvjedu održanom na splitskoj rivi  priliku za ponovni uzlet nastojale su iskoristiti  i neke već ugasle  političke zvjezdice, vjerojatno računajući  na buduću potporu onih kojima trenutno služe.

Prema viđenom na splitskoj rivi   ovaj skup nije organiziran i vođen da bi se na civiliziran način pokušale prevladati  ideološke, a kamoli kakve druge korisne  razlike u društvu.  Radi se o političkom marketingu, smišljenom i pomno organiziranom okupljanju desno orijentiranih političkih struktura,   instruiranim „šefovima“ iz sjene s jasno vidljivom oznakom Borba za moć i prevlast.  Manipulativna borba za prevlast ovih interesnih skupina ogleda se u zavođenju mase, pomno insceniranom ludilu i histeriji  kojima smo nažalost i do sada imali prilike svjedočiti i jedino čega se možemo sjetiti je njihov neslavan kraj.

Ali, naći se i sasvim slučajno, onako u prolazu,  u filmu  kojem ne  želiš ni ime znati, a kamoli u njemu aktivno sudjelovati, opterećuje i iscrpljuje kreativno stvaralaštvo  i radnu svakodnevicu, kočeći razmišljanje o nekim novim dimenzijama.

U neafirmiranim sredinama kao što se nažalost pokazala i ova naša  cijeli život pojedinih masa je život izvan života jer važnije je živjeti za ciljeve određenih političkih struktura negoli graditi i raditi za sebi i  na sebi, a time i za društvo u cjelini. Treba  pojedinim strukturama pomoći utažiti žudnju za vlašću jer ona im iz nekih samo njima poznatih razloga pripada, bez obzira što vodi  u bespogovorno, nejednako i autokratsko društvo. A  što mi kao društvo i slobodni građani ove zemlje dobivamo, kakvom društvu pripadamo? Rezultat ovakvog nasilnog nametanja  samovolje i histerije je da nema cjeline, nema društva, ali koga briga?

Međutim, briga je realno osviještenog i “malog”  čovjeka koji živi mirnim, radnim i odgovornim životom.  Diže mu se kosa na glavi, a s kosom i one najfinije čestice prašine koje su mu se nataložile u možđanima u trenucima Božjeg mira, spokoja  i nauka jer ovo preslobodno i bezobzirno zadiranje u ljudsku psihu i intimu od strane samozvanih moralnih  struktura ne samo da iritira već odbija,  razara društvo, obitelj i prijatelje.

Božji nauk ovim ljudima sigurno nije uzor jer on  propovijeda „ljubi bližnjega svoga, pomozi, brini o njemu, ujedini, ne razdvajaj“. Međutim,    grupa dežurnih  moralista masovnim i individualnim  manipulacijama  silom želi priskrbiti ovozemaljske povlaštene položaje, novac i  moć,  čak i nemoralne  tjelesne užitke,  zaboravljajući pritom da je XVIII. davno završilo , i da unatoč manipulacijama, organizacijama, prečesto degutantnim propovijedima i  sveopćoj histeriji ima i onih koji žele živjeti svoj život i o njemu samostalno  i slobodno odlučivati bez kojekakvog  ispiranja mozga, ideologija, politika i dežurnih dušobrižnika, pritom priznavajući samo jednoga Boga onog koji kaže:   Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih Bogova uz mene … i nema jer  u poštenim glavama ih ne može ni biti.