Foto izvor: Mladen Mužinić Frfa

Svoju životnu “putešestviju” Mladen je započeo kao speleolog rekreativac.  Starije  i iskusnije kolege  zapazile su njegovu spretnost  snalaženja  u prirodi  te mu predložili da se  kao član  pridruži Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (HGSS-u) što je i prihvatio. Na tečaju zimske tehnike spašavanja dublje  se upoznao s  gorskim spašavanjem  za što je posebno zaslužan   njegov  otac i prvi instruktor dr. Borislav  Aleraj  koji mu je proširio  vidike i zarazio ga  gorskim spašavanjem.

“Davno je to počelo, bio sam još  takoreći dijete. Moj otac  učio me  ljudskosti i požrtvovnosti. Usadio mi je  ljubav prema prirodi  o čijem očuvanju se nije pričalo na sva zvona kao danas,  već se ta ljubav  živjela, iskazivala se i mjerila stvarnim djelima i sustavno se prenosila na mlađe naraštaje. Iz takvog odgoja  proizašlo je i moje  nastojanje  da živim  u skladu s čovjekom i prirodom i da se što pozitivnije   odnosim prema svijetu koji me okružuje”.

Pri akcijama shvatiš koliko je tanka linija između života i smrti. Pred svaku akciju digne se adrenalin, ljudi misle da se mi ne bojimo, i te kako , ali smo vremenom naučili tim strahom upravljati odnosno  kontrolirati ga.  Usredotočim  se na akciju, ponekad, ovisno o situaciji razmišljam i po nekoliko koraka unaprijed,  ponekad radim onako kako mi nalaže instikt, a za to je  potrebno  mnogo iskustva i osobne hrabrosti. Ne smijem dopustiti  niti jedan krivi korak  jer  u tom slučaju cijela akcija može propasti i završiti tragično po onoga koga spašavam ,ali  i za  mene. Velika je sreća i najveća plaća nakon akcije osjetiti  čvrsti  ljudski zagrljaj   i čuti tople riječi zahvale.

“Svaka akcija traži maksimalnu koncentraciju i oprez  jer i one naoko bezazlene i jednostavne  znale su krenuti po zlu. Jedna od takvih je  bila i   akcija spašavanja planinara na Velebitu.  Loši vremenski uvjeti nisu dozvoljavali da se helikopter dovoljno približi i prihvati unesrećenog kojeg smo radi povrede zapakirali  u nosila. Ukopčao  sam ga za  uže u podvjesu helikoptera, ali zbog   udara bočnog vjetra helikopter nas  je najprije provukao kroz krošnju obližnjeg stabla i tek se onda vinuo u zrak. Tijekom leta počeo se lediti trup helikoptera kao i mi sami što je dodatno zakompliciralo akciju spašavanja jer  takvi uvjeti su strahovito opasni za let i mogu izazvati  rušenja letjelice. U zraku sam se potpuno smrznuo, kombinezon koji je do polijetanja bio mokar zaledio se na meni, a ruke,   kojima sam morao  izbalansirati  nosila kako ne daj Bože čovjek ne bi ispao, nisam osjećao.  U tako dramatičnim momentima za nas  i za letjelicu bili smo prisiljeni  letjeti  zrakom sve do Starigrad Paklenice . Sletjeli smo  na plažu i unesrećenog  unijeli u helikopter nakon čega  smo nastavili let prema zadarskoj bolnici gdje smo  unesrećenog napokon predali medicinskom osoblju na skrb. Za dobar  ishod akcije  ključna je dobra koordiniranost  i komunikacija  s pilotima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva  s kojima ostvarujemo stvarno dobru suradnju”.

U HGSS-u Split  trenutno je aktivno oko  90 ljudi od čega ih je  15 uvijek  spremno za akciju. Pravi spašavatelj  nakon svake akcije svjestan je koliko  malo zna i da  mora stalno raditi na sebi  kako bi postao  dobro obučeni  spašavatelj   poput Mladena iz ove naše priče.