
Neću reći hvala vatrogascima i svim požrtvovnim ljudima koji nadljudskim snagama gase i brane moju Dalmaciju od požara jer ova katastrofa u Splitu i okolici je prevelika da bi samo u tu jednu riječ stala. Riječ hvala je kliše koji bi prema nekom ustaljenom pravilu trebao nešto značiti, ali u stvarnosti ne znači ama baš ništa i samo je prašina koja se baca u oči jer kao dali pohvale, priznali zasluge, domoljublje, požrtvovnost, hrabrost i odanost, a sasvim je sigurno da ćemo odmah po ugašenom požaru i završetku akcije sve vrlo brzo zaboraviti.
I zato nemojmo biti licemjerni odajući im počast neprekidnim gugutanjem hvala, hvala, naši junaci , hrabri momci i slično. Napravimo nakon svega ljudsku gestu i nemojmo dopustiti da ih i nakon neke iduće teške akcije dočekamo bez konkretnog pomaka i opet kažemo – hvala momci, hvala, vi ste naši junaci.
Pokušajmo se solidarizirati, napravimo iskorak i krenimo u akciju, ustrajmo u poboljšanju njihovih radnih uvjeta, da dobiju nova vatrogasna vozila, prikladnu opremu, cisterne, uniforme i na kraju da ih se i novčano nagradi jer ta nagrada je na koncu konca mnogo manja od štete koja bi nastala da je plamena buktinja ušla u grad Split i da se uslijed jedne velike katastrofe dogodila i ona katastrofa nad katastrofama.
Vatrogasci su do sada bezbroj puta ostavili srce na terenu, riskirajući svoj život, emotivno uništavajući svoje obitelji, a mi im kao obol za sve to kažemo hvala i bez ikakve daljnje aktivnosti i konkretne podrške produžimo dalje. Došlo je vrijeme da se i mi suočimo sami sa sobom i pokažimo da cijenimo njihov rad i trud. Zauzmimo se da dobiju moralnu i financijsku satisfakciju, pišimo, predlažimo, diskutirajmo , kritizirajmo i vršimo pritisak na odgovorne političke strukture.
Ne mogu nam kazati da za to nemaju sredstava jer takvu ispriku nećemo prihvatiti. Usporedbe radi, mnogo više košta put vladinim avionom do Londona na teniski meč od premije za nekolicinu vatrogasca ili od crijeva za gašenje požara, a takvih političkih izleta i besmislenih akcija ima mnogo i mnogo koštaju, toliko da bi se napokon i rad mogao početi iskazivati stvarnom vrijednošću. Na nama je da prekinemo ustaljenu praksu i ne dozvolimo političarima da žive u luksuzu, a da se “mali”, vrijedni ljudi doslovno bore za goli život što je vrlo zorno pokazao i ovaj događaj sa splitskog požarišta.
Naposljetku, radi se o našim novcima i kada ih oni u čije ih ruke dajemo ne žele pravedno raspodijeliti, potrudimo se da nađemo način da to napravimo sami jer HVALA jest prekrasna riječ i moramo je što više koristiti, ali samo od nje se nažalost ne može živjeti.