Kaštelanka  Anđela Mirčić (30), dipl. teologinja i sveučilišna specijalistica  vanjske politike i diplomacije dugogodišnja je članica i volonterka  Pokreta misionara milosrđa Zdenac u Splitu.  Svoj život i vrijeme  posvetila je  slabima, nejakima  i životnim nedaćama pogođenim ljudima. U  toj odluci nisu je mogli pokolebati  ni  dobri  poslovni  rezultati koji su sezali i van granica Lijepe naše, a odnose se na  rad u  predizbornoj političkoj kampanji  konzervativca Davida Camerona  ili  pak za svjetski poznatog biznismena Riccarda Mazzuccheli-a.  Pomalo i neobično za mladu djevojku,  ali  kako i sama kaže u Pokretu misionara milosrđa Zdenac u Splitu pronašla je  svoju životnu istinu, duševni  mir,  zadovoljstvo i smisao življenja.

Nadasve   otvorena, živahna, moderna i dubokoumna djevojka  nakon što je  spoznala sebe,  hrabro je napravila još jedan iskorak i odlučila se otputovati  u misiju na daleku  Kubu i Venezuelu s utemeljiteljicom Zdenca, misionarkom milosrđa Ljiljom Lončar. Ujedinjene u  želji krenule su na daleki put s namjerom da pomognu   nemoćnima i potrebitima, pogotovo djeci i starcima, ali  toliko patnje, boli i  nemoći na jednom mjestu nikoga ne ostavlja  ravnodušnim, pa tako ni njih.

Prema Anđelinim riječima trebalo se nadljudski nositi sa situacijom u kojoj su se našle, ali neka nadnaravna sila gurala ih je  dalje i davala im snage da prebrode sve izazove, bolje upoznaju  život  ljudi  u tim zemljama   te  ispune svoju misiju.

„Pomažući starim i nemoćnim ljudima  i bespomoćnoj  djeci osjetila  sam svu surovost i beznadežnost  ljudskog življenja, a pogotovo za vrijeme moje misije na Kubi i Venezueli. Očaj u nemoći, krajnja bijeda, bolest i  glad vidljivi su na svakom koraku. Pomoć  malo od koga dolazi, a ljudi su uglavnom  prepušteni  sebi  i bijedi koja ne traje nekoliko dana ili mjeseci već godinama, a kada i bolest pokuca na vrata  slomi  i najjači latino duh , a onda je svaka topla ljudska ruka  i te kako potrebna i dobrodošla. S  druge me pak strane  fascinirao  njihov vedar duh, pjesma ples i smijeh koji su duboko ukorijenjeni u njihov temperament, a  pozitivnim stanjem duha  ponosno prkose surovoj svakodnevici.  “– kaže nam Anđela.

Zdenac na Kubi djeluje u tri provincije – Havanu, Matanzas i Cienfuegos. Anđela i misionarka milosrđa Ljilja Lončar djelovale su u provinciji Cienfuegos odakle su svakodnevno putovale po okolnim selima i pomagale nejakim  starcima čiji je  život Anđeli izgledao potpuno beznadan jer  se u tom sivilu  rađaju, žive  i umiru, a uvjeti su nedostojni čovjeka u svakom smislu.

Ni djeca ne žive bolje, ali Anđela duboko vjeruje da će im se sreća osmjehnuti  i  da će dočekati bolji život jer društvo  se odavno urušilo, obitelji se svakodnevno raspadaju, roditelji odlaze i djecu ostavljaju  rodbini koja se snalazi u  preživljavanju, a djeca su prepuštena ulici bez nadzora, gladna i  sama.

„Na Kubu sam otišla da služim, bez ikakvog  očekivanja i osobnog traženja s jedinom mišlju da pomognem,  a to je jedini i najbolji  način da ispunim svoju ljudsku dužnost.  U tome moja žrtva nije  važna jer fizički umor nakon prospavane noći  nestane, ali ostaje zadovoljstvo i puna duša jer  znam da su ti ljudi dobili topli  obrok, komad odjeće i zdravstvenu skrb. Djeca su nam dolazila u okupljališta   u kojima smo djelovale. Najprije bi ih dobro najele,   a potom bi  vrijeme  provodili   u igri i druženju.  Ako sam im  makar  malo pomogla  u njihovom jadnom, siromašnom ili  bolešću iscrpljenom životu    neopisivo sam  ispunjena i zadovoljna te  počašćena  jer mi je Bog podario osjećaj kojeg veliki broj ljudi nikad ne osjeti“.

U Venezueli kao i na Kubi odvijaju  se teške  životne borbe. Nasilje, neredi, glad i neimaština  teška su svakodnevica  Venezuelanskog naroda. Malo je onih , osim misionara koji bi u ovom trenutku željeli  posjetiti ovu zemlju, a mnogo je onih koji bi iz nje htjeli izići i započeti život na nekom drugom, mnogo humanijem mjestu,  ali nažalost trenutna politička situacija im to ne dozvoljava.

“Sve me to duboko dira kao čovjeka i ne mogu zatvarati oči kao da me se ne tiče  tuđa patnja, glad i bol. Takve teške situacije  tjeraju me  da bezrezervno  dam cijelu sebe jer u misijama  vladaju  duhovni i božanski zakoni koji se kose s onim prirodnim. Pomažući drugima usrećuješ sebe  i u onom duhovnom smislu dobivaš mnogo više  nego što daješ  jer  ljubav i ispunjenje  koje zauzvrat dobiješ  puni   svaku poru  ljudskog tijela, duše i uma”-kaže nam Anđela.

Pokret misionara milosrđa Zdenac na Kubi i Venezueli  provodi  vrlo zahtjevan  program  koji  se temelji na svakoj  vrsti brige pa tako  i one materijalne  koju ne bi bilo   moguće provoditi bez financijske podrške   dobrih i plemenitih ljudi  koji  svakodnevno dolaze u udrugu Zdenac  i daju svoj doprinos.  Sasvim im je svejedno  troše li se ta sredstva za ljude na Kubi ili Venezueli, jedino im je važno  da sredstva dođu  u pravo vrijeme,  u prave ruke  i  na pravo mjesto  te da su na tom putu  ljubavi i milosrđa pronašli sebe  i one  koji ih trebaju.

Foto izvor: Anđela Mirčić