Šta se dogodi kada se u Sarajevu sretnu Pejo i Adela? Sigurno ćete pomislit, neš ti čuda velikoga, srilo se dvoje ljudi, pa šta. E pa i nije baš tako jer Pejo i Adela su fetivi Dalmatinci, on malo gori s brda, a ona fetiva Splićanka.
I tako mic po mic, krene priča. I sad će opet mnogi od vas pomisliti, početak romanse, ma vraga, privarili ste se. Pejo je sritno oženjen čovik i Adela sritno udana žena , u ozbiljnim su godinama kad čoviku više ludosti ne padaju na pamet, već in je drago pričat o vrimenima kad su bili mladi i slobodni , kad su ka i sva mladost ljubovali i na krilima ljubavi ludi bili.
Započela je tako Adela svoju mladenačku ljubavnu priču i baš se uživila, a vidiš Peju kako malo po malo otvara usta i rogači oči, a kad je ona zašla u novi pasus svojega života usta su se još proširila, a oči postale još buljavije jer kako čoviku kamenih gena, kome su patrijarhat, običaji i tradicija u krvi more poć u glavu da se žena može dva puta u životu ozbiljno zaljubit, rastat se od dobroga muža i vratit se prvoj ljubavi.
Adela se ka mlada Splićanka zaljubila u Slovenca s kojin je u ljubavi provela i destak godin. Sve je naoko cvalo, ali Adelina je duša postala sve tužnija jer tolike godine u lipoj vezi, a udaje nigdi na viduku. Neće Slovenac obaveze, nema kuće, nema se di stat i triba najprije krov nad glavon izgradit, a zato triba vrimena i triba se strpit. Ma kvraguc i kuća, snaćemo se, mladi smo – molila ga je ona, ali on je nije puno obadava i tako sve do jednoga dana dok joj nije škopijalo, pacenca je išla kvragu, sasula mu je sve u lice, ostavila ga i otišla svojin puten.
Onako mladoj, lipoj i zgodnoj nije tribalo puno vrimena da upozna Slavonca koji joj je u malo vrimena posta nova ljubav, a uskoro i zakoniti muž. Rodila je momčića , živila u ljubavi i slozi sa Slavoncem i tako godinama sve dok se jedan dan iznebuha ponovo nije pojavija Slovenac. Uspomene su se vratile, stara se ljubav rasplamsala, glava se izgubila, ostavi Adela Slavonca i u malo vrimena se uda za Slovenca .
Slavonac je Adelu razumija, odrišija je od obavez i prepustija Slovencu . Ma razumija je i Slavonac i Slovenac , ali naš Pejo, Dalmatinac nikako. Pa kako to malo sa Slovencen, pa malo sa Slavoncen, pa opet sa Slovencen, pa s jednin sina , pa s drugin sina i ostala si u dobre sa Slavoncen – zlamenije se naš Pejo i nikako da odmrsi Adeline ljubavne zgode i nezgode u svojoj glavi, uzvrpoljija se na onoj hotelskoj stolici i više ne zna šta bi mislija ni šta bi reka, a bidan najviše se uznemirija kad mu je rekla da je volila i jednoga i drugoga i da joj je bilo lipo s njima, ali da se i po drugi put rodi da s Dalmatincen nikad u ljubavi ne bi bila.
Ma kako to govoriš, šta fali nama Dalmatincima?- sad će već uzrujano Pejo.
Eto to, fali van da razumite šta je prava ljubav i šta ona sve sa sobon more donit!