Posjetiti neki novi, do tada nepoznati i neproživljeni grad te bezrezervno osjetiti njegovu dušu motiv je za putovanje svakog putnika namirnika, pa tako i za ljude iz naše grupe koji su se pod “dirigentskom palicom” naše vodičke Ive ovaj put zaputili u Sarajevu.
Šaroliko društvance, različitih dobnih skupina željelo je što prije zaći u drevni grad i osjetiti posebnosti koje on u sebi već stoljećima nosi.
Za Sarajevo kažu da je glavni grad Balkana i imaju pravo jer na jednom mjestu pronaći toliko kulturne i religijske raznolikosti posebnost je za svakoga tko zađe u taj svijet i želi ga pobliže upoznati. Sasvim suprotni oblici i izgledi, fizički nedistanciranih duhovnih institucija, ukazuju na činjenicu da tu od davnina caruje suživot isprepleten različitim običajima i tradicijama njegovanih islamom, katoličanstvom, judaizmom i pravoslavljem.
Vjerujte nema nimalo smisla pitati se kako je to moguće jer čim prođete pola Ferhadije- glavne sarajevske ulice – europskog štiha i uđete na Baščaršiju vidite da tu vlada opuštena atmosfera u kojoj nikoga nije briga nosi li se “minić” ili pak burka, nikab ili dimije, a sasvim opuštena muško-ženska “raja” po obližnjim kavanama , merači bosansku kahvu istovremeno uživajući u njenoj gorčini i sladoru popratne kockice šećera ili rahatluka.
U toj živopisnoj atmosferi oči stalno lutaju i ne nalaze mira, a misli se roje sto na sat, kome se pridružiti, krenuti u neku kavanu i isprobati kahvu, smjestiti se u neku ćevabdžinicu i pojesti toliko razvikane ćevape, zasjesti i pojesti originalni bosanski burek s mesom, isprobati jedan od primamljivih kolača netom napravljenih i stavljenih u uličnu vitrinu ili pak nastaviti šetati ulicama, upijati nove spoznaje i stjecati nova kulturna iskustva isprovocirana razgledavanjem Begove džamije, Sahat kule ili Gazi-Husrev begove džamije gdje brojni, mahom mladi ljude mole već na njenom vanjskom platou tik do ulaznih vrata.
Odluka je ipak morala pasti. Put nam se otvorio i doveo do Mrkve,vjerujte jedne od najboljih ćevabdžinica u Sarajevu. Konobar koji se za tili čas stvorio pred naš stol podario nas je svojom bosanskom otvorenošću i neposrednošću i već za koji minut pričali smo o ćevapima, Sarajevu, moru i Dalmaciji, a tek kad je donio pre-pre ukusne ćevape s kajmakom (nimalo slične ovima koji se nude kod nas) baščaršijski ugođaj nas je u potpunosti obuzeo i nismo ga se željeli tako lako otarasiti već smo puni dojmova krenuli prema Sevdah kući u kojoj smo pili najbolju bosansku kahvu i prirodne, mirišljave čajeve.
Cijeli ovaj ugođaj ne bi bio toliko intenzivan da naš sarajevski vodič-Muhamed u sebi nema toliko profesionalne strasti, kulturnog i povijesnog znanja i one bosanske otvorenosti koju je tijekom dvosatnog vođenja, sasvim neprimjetno uspio prebaciti i na nas te nas obogatiti novim iskustvima i doživljajima koji vremenom neće nestati, već će se samo nadopuniti u nekoj novoj sarajevskoj prilici. Hvala ti Muhamede!
