Posjetiti  neki  novi, do tada nepoznati  i neproživljeni  grad te bezrezervno osjetiti  njegovu dušu motiv je za putovanje   svakog putnika namirnika, pa tako i za ljude iz naše grupe  koji su se pod “dirigentskom palicom” naše vodičke Ive ovaj put zaputili u Sarajevu.

Šaroliko društvance, različitih dobnih skupina  željelo je što prije zaći u drevni grad i osjetiti  posebnosti koje on u sebi  već stoljećima nosi.

Za Sarajevo kažu da je  glavni grad Balkana  i imaju pravo jer  na jednom mjestu pronaći toliko kulturne i religijske raznolikosti  posebnost je za svakoga tko zađe u taj svijet  i želi ga pobliže upoznati.  Sasvim suprotni oblici i izgledi, fizički nedistanciranih  duhovnih institucija,  ukazuju na činjenicu da tu od davnina caruje suživot  isprepleten  različitim  običajima i tradicijama njegovanih islamom, katoličanstvom,  judaizmom i pravoslavljem.

Vjerujte nema nimalo smisla pitati se kako je to moguće jer čim prođete pola   Ferhadije- glavne sarajevske ulice – europskog štiha i uđete  na Baščaršiju vidite da tu vlada opuštena atmosfera  u kojoj nikoga nije briga nosi li se “minić” ili pak burka, nikab ili dimije, a sasvim opuštena muško-ženska    “raja”  po obližnjim kavanama , merači bosansku kahvu  istovremeno uživajući u njenoj gorčini  i sladoru popratne kockice šećera ili rahatluka.

U toj živopisnoj atmosferi oči stalno lutaju i  ne nalaze mira, a misli  se roje sto na sat, kome se pridružiti, krenuti u neku kavanu i isprobati kahvu, smjestiti  se u neku ćevabdžinicu i pojesti  toliko razvikane ćevape,  zasjesti  i pojesti originalni bosanski burek s mesom, isprobati jedan od primamljivih kolača netom napravljenih  i stavljenih  u uličnu  vitrinu ili pak nastaviti šetati ulicama, upijati nove spoznaje  i stjecati nova kulturna  iskustva isprovocirana razgledavanjem Begove džamije, Sahat kule ili  Gazi-Husrev begove džamije gdje brojni, mahom mladi ljude mole već na  njenom  vanjskom platou tik do ulaznih vrata.

Odluka je ipak morala pasti. Put nam se otvorio i doveo do Mrkve,vjerujte jedne od najboljih ćevabdžinica u Sarajevu. Konobar koji se za tili čas stvorio pred naš stol  podario nas je svojom bosanskom  otvorenošću i neposrednošću i već za koji minut pričali smo o ćevapima, Sarajevu, moru i Dalmaciji, a tek kad je donio pre-pre ukusne ćevape s kajmakom  (nimalo slične ovima koji se nude kod nas)  baščaršijski  ugođaj nas je u potpunosti obuzeo  i nismo ga se željeli tako lako otarasiti već smo  puni dojmova krenuli prema   Sevdah kući  u kojoj smo pili najbolju  bosansku kahvu  i prirodne, mirišljave čajeve.

Cijeli ovaj ugođaj ne bi bio toliko intenzivan  da naš sarajevski vodič-Muhamed u sebi nema toliko profesionalne  strasti, kulturnog i povijesnog znanja   i one bosanske otvorenosti koju je tijekom dvosatnog vođenja, sasvim neprimjetno uspio prebaciti i na nas te nas  obogatiti  novim iskustvima i doživljajima  koji  vremenom neće nestati,  već će se samo nadopuniti u nekoj novoj sarajevskoj prilici. Hvala ti Muhamede!