Još jedno adventsko putovanje u organizacije agencije Plautilla iz Solina ostavilo je za sobom tri lijepa i zadovoljstvom ispunjena dana. Kao i svake godine skupina putoholičara trebala je doživjeti čaroliju adventa u nekom europskom gradu , a kako se tradicija ne smije prekidati odluka je pala da se posjeti mađarska prijestolnica – Budimpešta čiji ulični ugođaj u ovo doba godine uvelike podsjeća na onaj bečki.
Prema prvom uvidu u program izgledalo je kao da bi nas noćna , poduža vožnja mogla iscrpiti i umanjiti doživljaj, ali naš, već iskusni avanturistički duh nije nam dopustio niti da promislimo o tome, a kamoli da nam umanji zabavu koja nam je bila na dohvat ruke.
Maglom obavijeno brdo Gelert i bijelo, injem prekriveno drveće zaželjelo nam je dobrodošlicu i počastilo nas najljepšim pogledom na grad i mostove na Dunavu – Lančani most, Elizabetin most, Most slobode, Margaritin most te utvrdu Citadela i Spomenik slobode kojeg smo pozdravili raznoraznim fotografskim pozama. Ali ništa nas nije više oduševilo od Ribarske utvrde koja je građena od sedam predivnih stožastih tornjeva koji simboliziraju sedam plemena koja su osnovala mađarsku državu.
Put nas dalje vodi do centralne budimpeštanske tržnice u kojoj, iako je vani poprilično prohladno, vlada proljetno ozračje, a sve zahvaljujući brojnim štandovima na kojima u stotinu boja stoji izloženo i oku primamljivo voće i povrće, tradicionalno pravljen mađarski kulen i ostali suhomesnati proizvodi, sir , slatkiši i naravno nezaobilazna crvena paprika. Kako bismo i isprobali netom viđene specijalitete popeli smo se kat više i sjeli u restoran u kojem smo u porciji gulaša okusili svu slast mađarske kuhinje .
Napokon nas dočekuje prelijepo okićen centar grada koji svojim blještavilom muti razum i trenutno vodi u neki novi bajkoviti svijet u kojem kao da žive dobre vile i mali vilenjaci koji svojim čarobnim štapićima stvaraju božićnu čar i predivan blagdanski ugođaj. Ali osjećaj začaranosti ne prestaje ni drugog dana kojeg vožnja Dunavom u večernjim satima dodatno pojačava. Prekrasno osvijetljen Parlament, obližnji dvorci, utvrde i mostovi ustreptali su svaki osjet i probudili želju za ponovnim viđenjem.
Nismo mogli, a da cijeli ugođaj ne preselimo i u naše raspoloženje. Smijeh, vesele upadice i zadovoljstvo dolazili su sa svih strana, a najveća radost bila nam je oraspoložiti i one u čijem je oku do tada titrala tuga.
Stoga vam drage moje putoholičarke poručujem: „ Nemojte se mijenjati, ostanite takve kakve jeste, putujte i nastavite iz srca, onako nesebično, kako samo vi to znate, dijeliti radost i veselje svakom putniku namirniku koji se nađe na vašem putu i makar samo nakratko zaviri u vaš svijet”.